Europski pokali za glazbenike iz Spinčića

Četvrtak, 9. rujna 2004. u 18,30 sati, nakon kraćeg ljetnog predaha, muzičari Spinčićeve muzike okupljaju se pred Domom u Spinčićima i obavljaju posljednje pripreme za polazak na još jedno zanimljivo gostovanje. Ovo je već šesto ovogodišnje inozemno gostovanje, a nakon Austrije i Slovačke treće višednevno gostovanje. Ovaj put je odredište daleko, skoro na samoj obali dalekog i hladnog Sjevernog mora. Gradić Bösel, smješten je nedaleko Bremena na sjeveru Njemačke. Tamo nas očekuje nastup na natjecateljskom dijelu 43. festivala "EURO MUSIKTAGE" u konkurenciji 18 raznovrsnih orkestara iz 8 europskih zemalja. Prije polaska na put udaljenost od nekih 1.500 km i nije se činila toliko velikom, ali...

Put prema sjeveru Europe

Nakon uobičajenog manjeg zakašnjenja u 19,10 sati autobus sa Spinčićevom muzikom je krenuo. Ponešto vremena bilo je potrebno da obavimo carinske i ostale formalnosti i eto nas u Europskoj uniji. Atmosfera u autobusu je odlična, Sloveniju i Italiju se prolazi uz zvuke klarineta, trube i neizostavne harmonike. Virtuozi na instrumentima se stalno izmjenjuju, da ne dođe do zamora materijala! Oko 23,00 sata atmosfera je ipak malo utihnula. Austrija se prolazi u snu, uz rijetka zaustavljanja autobusa, tek da se vozači promijene. Nekolicina članova ne posustaje, tako da cijelim autobusom odjekuje njihovo milozvučno pjevanje i sviranje do ranih jutarnjih sati, kad i oni shrvani umorom ipak zaspahu.
U petak, 10. rujna 2004. oko 5,00 sati prolazimo München, već smo dobrano ušli u Njemačku. Ovo će biti drugo gostovanje Glazbe u Njemačkoj. Prvo je bilo u Freillasingu, malom gradiću uz austrijsko – njemačku granicu 2002. godine. Sa prvim zrakama sunca, putnici u autobusu se bude. Tijekom sljedećih sati, polako shvaćamo koliko je zapravo Njemačka velika, a vožnja autocestom, koliko god zvučalo paradoksalno veoma naporna. Horizonti su ograničeni i pogled praktički uvijek zastaje na istom krajoliku, a sjever Njemačke postaje sve udaljeniji...
Naš dolazak u Bösel predviđen je oko 13,00 sati. Ali pokušaj korištenja cestovnih kratica, koje su se na kraju pokazale mnogo dužim, uz još neka pogrešna skretanja i lutanja naš dolazak na odredište pomaknuo je na 16,00 sati.

Cijeli Bösel živi u duhu festivala

I konačno, poslije 19 sati vožnje, eto nas u Böselu. Nakon smještaja u sportsku dvoranu koja će u naredna 3 dana biti naš dom, odlazimo na ručak. Za ručak salama i sir, ah, ipak smo malo više očekivali od Nijemaca (možda kobasice i pivo). Usprkos iscrpljujućem putovanju, nitko nije iskoristio priliku da se odmori i ispruži na krevetima, nego se krenulo u razgledavanje grada. Prvo što smo zapazili je totalni nedostatak kafića, gdje bi na miru popili kavu, onako kao kod nas, sjesti i polako pijuckati. Grad je prelijep, obiluje zelenim površinama, svaka kuća ima svoj prostrani park, sa obiljem cvijeća i borova. Čini nam se da je u ovom gradu zaista sve na svojem mjestu, a svi mještani žive u festivalskom duhu... Nakon večere, gdje smo opet imali laganu salamu i sir (?), spremamo se za izlazak u šator, gdje se odvijaju glavni događaji ovog velikog festivala orkestara.
Kao sudionici festivala imali smo besplatan ulaz u šator, ostali gosti morali su plaćati ne tako malih 6 eura. Šator je zaista prostran, na sve strane šankovi na kojima se poslužuju razna pića. Nakon kraćeg vremena pronalazimo članove Limene glazbe «Labin», još jednih predstavnika Hrvatske na ovom festivalu. Na centralnoj pozornici smjenjuju se orkestri. Naš orkestar ima nastup na toj istoj pozornici sutra navečer. Fešta protiče u razgovoru i druženju sa članovima ostalih orkestara. Kraj šatora je luna park sa autićima, gdje su pojedini naši članovi napravili zaista dobar «promet». Vjerojatno su se htjeli izguštati na tim autićima, jer ih nitko ne može kazniti, jer svjetla stalno gore, a u Njemačkoj je dopušteno imati čak 0,5 promila alkohola i voziti. Nakon plesa uz DJ-a, krećemo na spavanje, ipak je umor učinio svoje. Pri povratku u smještaj shvaćamo problem sličnih ulica, pa tek nakon malo lutanja pronalazimo smještaj. Treba se naspavati, već idućeg dana čekaju nas obaveze. Pokušavamo zaspati uz raznorazne zvukove i harmonije koje ljudi ispuštaju u tim trenucima.

Glazbeni pozdrav Sjevernom moru

U subotu, 11. rujna 2004. nakon doručka (pogađate, opet sir i salama), Spinčićeva muzika kreće na još jedno povijesno putovanje. Iskoristili smo priliku i blizinu Nizozemske, te krećemo u tom pravcu. Usput zastajemo u Pappenburgu, u brodogradilištu “Meyer”, gdje se u halama grade super luksuzni brodovi za krstarenja. Posebnost ovog brodogradilišta je u tome što se izgrađeni brodovi rijekom Ems i kanalima transportiraju do Sjevernog mora, koje je udaljeno stotinjak kilometara.
Stigli smo u nizozemski grad Groeningen. Nažalost nemamo previše vremena za neko pobliže upoznavanje sa čarima Nizozemske. Imali smo tek vremena za nekoliko fotografija, kupnju klompi i šetnju okolnim ulicama. Ipak, dojam je pozitivan, sve izgleda uredno i čisto, prepuno je bicikala, a na rijekama i kanalima mnogi brodovi su preuređeni i iskorišteni za stanovanje. Nakon Groeningena krećemo na obalu Sjevernog mora, a svuda oko nas vjetrenjače na horizontu. Ispred hotela na poznatim nizozemskim nasipima odsvirat ćemo, po prvi puta u povijesti, naš pozdrav Sjevernom moru. Međutim, velika oseka i sivilo mora ostavljaju loš dojam na nas, tek sada shvaćamo koliko je lijepo naše plavo Jadransko more. Naša glazbena izvedba ipak je donijela malo vedrine...

Pljesak publike uvijek najljepša nagrada

Vraćamo se prema Böselu, ponovno smo uspjeli krivo pročitati kartu, te zbog toga naš vozač iskušava uz sveopće odobravanje putnika mogućnost nagiba autobusa prilikom vožnje na kružnom toku. I to čak 5 puta!? U Europskoj uniji ipak ima dobrih ljudi, jedan susretljivi Nizozemac vodio nas je dobrih 10 km do autoceste. Uspijevamo se vratiti u Njemačku, gdje stižemo na večeru i odmah slijedi brzinsko pripremanje za večerašnji koncert u šatoru. Šator je pun gostiju. Mi nastupamo poslije orkestra iz Njemačke koji je pretežito svirao repertoar nekad poznate švedske grupe “Abba”, ali samo uz pomoć ksilofona, piccola i bubnjeva. I konačno, naš prvi koncert u Njemačkoj je počeo. Naš repertoar je započeo kompozicijom najboljih skladbi grupe “Queen” sa kojom ćemo nastupiti i u natjecateljskom dijelu programa u nedjelju. Izveli smo raznolik koncertni repertoar, od kompozicija naših hrvatskih autora do modernih svjetskih hitova. Oduševili smo publiku, fanatični pljesak još nam odzvanja u ušima.
Noćni izlazak u šator, gdje je vladala užarena atmosfera danas je završio malo ranije. Umorni od uspješno odrađenih obaveza, a u mislima na sutrašnje najvažnije nastupe brzo smo utonuli u zasluženi san.

Uspješni nastupi nagrađeni pokalima

Nedjelja, 12. rujna 2004. počela je koncertom pretežito sakralnih skladbi u 9,00 sati u crkvi Sv. Cecilije u centru Bösela. A potom kreće glavni događaj, mimohod i natjecateljski nastup u kategoriji “C2”, tj. internacionalni orkestar – stariji. Obaveze se smjenjuju kao na tekućoj vrpci, nema vremena za predah. Ručak smo pojeli, onako s nogu (ovaj put čak nekakva maneštrica s dodatkom salame) i odmah kreće mimohod prepunim ulicama grada. Svaka čast Nijemcima, atmosfera je bila odlična. I onda natjecateljski nastup na nogometnom igralištu. Vremenske prilike mijenjale su se iz minute u minutu, od sunca i topline do snažnog vjetra i hladnoće. Tijekom našeg nastupa vremenske prilike bile su na rubu regularnosti, vjetar je nosio notne partiture. Muzičari su se snalazili na razne načine štipalicama, spajalicama, nekima su i gledatelji priskočili u pomoć. Unatoč svemu, dobra izvježbanost skladbe “Queen” pridonesla je tome da uspješno privedemo naš natjecateljski nastup kraju.
Mi smo svoje odradili, s obzirom na vremenske uvjete više nego dobro. Sad je trebalo pričekati 18,00 sati i proglašenje najboljih na ovom festivalu. Nekoliko slobodnih sati većina je iskoristila za odmor i spavanje.
I konačno, 18,00 sati, šator, predstavnici orkestara, pa i cijeli orkestri okupljaju se na proglašenju dobitnika. Na opće veselje svih naših članova, osvajamo lijepe nagrade. Orkestar osvaja 1. mjesto i veliki pokal, a naš dirigent Goran Prša osvaja 2. mjesto i srebrnu medalju u našoj kategoriji “C2”. I to nije sve, posebno nas veseli i 3. mjesto i pokal za ukupni dojam u mimohodu ulicama grada između svih orkestara zajedno, a to je nagrada o kojoj je odlučivala i publika!

Na najvišem zvoniku na svijetu

Nedjelja, 22,00 su sata, sve naše stvari ukracali smo u autobus, treba krenuti natrag prema našoj domovini Hrvatskoj... Nakon prolaska kružnog toka, i to samo 3 puta, skrećemo na autoput. Ubrzo, nakon početnog veselja i svirke, atmosfera u autobusu je utihnula i polako svi padamo u san. Bila su to, ipak, tri naporna dana.
Ponedjeljak je, 23. rujna 2004. samo povremeno zastajemo na odmaralištima uz autocestu i oko 9,30 sati stižemo u Ulm, grad udaljen nekih 80 km od Münchena. Prekrasan grad, kojim dominira zvonik velike katedrale, sa svojih 161,5 metara visine to je najviši toranj jedne crkve u svijetu. Mlađi i hrabriji članovi odlučuju krenuti spiralnim stepenicama do pod sam vrh zvonika crkve. Naime, posjetitelji mogu do nekih 150 m visine, dokle vodi 730 spiralnih stepenica širine pedesetak centimetara. Neću ni spominjati kako se nekim članovima, pa i meni vrtilo u glavi na vrhu. Ipak su sve stepenice u istom smjeru, a pogled sa vrha je fantastičan. Na dlanu imate cijeli grad i zavojiti Dunav, koji još nema onu širinu i veličinu kao što je ima nizvodno. Kad se približilo vrijeme za silazak, teško smo prihvatili jednu činjenicu. Treba se spustiti sa zvonika, onim istim putem! Razmišljamo zašto nije ugrađen neki lift? Ali crkva je ipak građena 1377. godine!
Opet smo u autobusu, zbog zastoja silazimo sa autoceste i vozimo se pitomim bavarskim krajolikom. Čak se nismo izgubili na tom putu, iako je par puta tako izgledalo. Opet smo na autoputu, prolazimo Austriju, Italiju i stižemo u Sloveniju. Već se osjećamo kao kod kuće, zastajemo u “gostilni” na Kozini na ukusnoj i toploj večeri. To nam je trebalo, jer nakon četiri dana uglavnom hladne hrane, ništa ne prija bolje od ukusne, tople juhe...

Večeras je naša fešta

Nakon 4 dana izbivanja i 26 sati vožnje u povratku (sa zadržavanjem u Ulmu), oko 23,00 sata ulazimo u Hrvatsku, doma smo... Svima koji nas željno očekuju, kao i svim mještanima Spinčića pripremili smo i iznenađenje... Nikad nisam još vidio da se instrumenti iz autobusa uzimaju u totalnoj tišini, muzika se postrojava i od trgovine u Spinčićima kreće svirajući oko ponoći prema centru mjesta, budeći pri tom sve koji su već spavali. Ispred orkestra ponosno su nošeni osvojeni blještavi pokali, a naravno svi prisutni počašćeni su vinom, koje se pilo iz pokala...
Eto, završilo je još jedno gostovanje, koje je bilo nadasve uspješno. Ali i naporno... Naši domaćini bili su izuzetno zadovoljni našim nastupima, a o tome najbolje govore osvojeni pokali, koje smo brižljivo pohranili u “Kovačev kantunić” malu riznicu bogate kastavske kulture. Nadam se da su Nijemci bolje upoznali našu domovinu, naš primorski i kastavski kraj, podjelili smo stotine prospekata i ispričali stotine priča... Tko zna, možda već sljedeće godine sa sjevera Njemačke pohrle u opatijske hotele, a ponukani našim pričama posjete i naš ponosni Kastav grad.

Daniel Klanjac
(potpredsjednik GD Spinčići)

Novosti